Demptis Dementis
24.05.2006., srijeda
|
Prošvrljavši malo po blogovima shvatila sam koliko se ljudi očajno trudi biti plavi metalac ili nešto tomu slično. Njviše od svega iznenadila me popularnost gotičkih-pesimističnih-depresivnih blogova ovdje. Najrađe bi ih na kunst srušila ali ja u tome dakako nemam nikakve moči. Uvijek je na tim blogovima neki kumer ili tome slično, ali sve je zapravo isto: dijete se reže, roditelji su zli, nitko ih ne voli pa puše i piju. Pa ima i toliko tih impetuoznih metalaca, rockera koji nisu nikada čuli pravi, žestoki rock. Večina rockera ne mogu ni zamisliti sebe da slušaju rock 'n' roll a sam rock proizlazi iz njega. Neću se sada pustiti u bevut sa pisanjem, zato neću prelaziti na neku drugu temu nego što je ova. Teško mi je govoriti vama, koji me uopće ne čitate, nešto što bi doista htijela podijeliti sa čovječanstvom, jer mnogo ljudi sam ja prosvijetlila. Većina današnjih mladih rockera su tako zvani Facker-i, jer to i jesu. Oni koji sebe smatraju 'True-erima' su veoma umišljeni i bahati, u njih uključujem mnogo i blogova koje pišu poprilično poznati ljudi u Zagrebu (poznati onima koji izlaze na takva mjesta). Pogledajmo bivši, danas totalno propali kafić Zvuk u zagrebu. To mjesto je propalo i to svi znaju, goste su izgubili nikome se više ne da ondje ići, uključujući mene osobno. Ja bi bila prije prva bešlija da idem u Dobar Zvuk, danas, zvuk pripada mladim muzičko-zaostalim generacijama. 'Krivi put' srećom je ostao kakav treba, mladi za to nisu čuli i bolje im je tako jer bi inaće loše bilo. Svi mladi koji misle da su fora su gotičari, oni su "Monika" i oni su jadni i ne znajuu što bi sa životom. Nisu bolji dakakko ni šminkeri, iako ih nije lijepo tako zvati jer neki se zavarivaju, neki šminkeri su ni šminkeri kako smo ih mi etiketirali ni alternativci bilo koj sub-vrste. Nisam naišla ni na jedan blog koji mi se doista svidio ali nadam se da će se to ubrzo promijeniti. pozdrav. |
23.05.2006., utorak
Uvod u ovaj...
|
Ovaj blog će se uglavnom bazirati na glazbi, njezinom dubljem značenju, pojedinim estradno-komercijalnim te ajmo-reć moralnim značenjem, te također pitanjem je može li glazba uopće biti etična ili je to samo gomila besmislica koje nemaju ama baš nikakvog stvarnog i dubokog značenja. Većina današnjih estradnih glazbenika nisu eheli napisati pjesmu ili skladati glazbu kao neki koji se još ni nakon toliko godina egzistencije njihovih ,na primjer, bendova se i nisu uspijeli dogurati do slave, Hollywooda. Pojedine vrste glazbe stvorene su samo da se dobro zarađuje i to ljudi ne shvačaju, osim onih obrazovanih, ali oni su rijetki. Mi, oni koji znamo, smatraju nas egzulima jer očito nismo dostojni biti u njihovom društvu, mi smo kao Galileo koji je jedini znao istinu! U ovome svijetu vlada eklekticizam i nitko se ne bori protiv njega, nitko ne razmišlja svojim glavama i svi se podvrgavaju modi i današnjim hit-trendovima. Mi bi to trebali nazvati lezijom, naravno prema nama, a oni to smatraj da ide prema njima. Kada god izađemo oni nas gledaju kao da smo izašli u odjelu za klauna. Do pisanja...  |